EVO KAKO ME JE MOJ DEDO UZ ALLAHOVU POMOC IZLIJECIO OD DZINA......
Prije skoro 7 godina na odmoru u Sandzaku kod porodice moje majke desilo se nesto veoma cudno.U jednom je bilo ruzno i sram me sto su me vidjeli dajidze i tetke takvu,a u istom je bilo fino jer sam tako imala priliku da vidim koliko i kakav snazan iman moj dedo nosi u srcu .(DA GA ALLAH NAGRADI).
Do tada sam se smijala sto moj dedo stavlja po sedam Kur'ana na TV i onda se cudi sto mu TV ne radi,ali Elhamdullilah da ih ima i ako ih je stavljao na jedno vrlo cudno mjesto.Ovu pricu vam pisem da bi i vi mogli izvuci pouku iz nje i da ne bi zaboravili ono sto nam je objavio Allah s.w.t i sta nas je poucio Poslanik s.a.w.s o svijetu gajbu.Svake godine imamo 4 sedmice odmora:2 provodimo u Sarajevu,a druge 2 u Sandzaku i tako je bilo i te godine jednog prelijepog ljeta.Sve je bilo lijepo, osjecala sam da je to najljepsi odmor za mene,sve dok nije doslo vrijeme povratka za Luksemburg.Rodbina se skupljala i kuca se polako punila.Poslali su me da donesem vode.To sam uvjek voljela da radim,jer tamo gdje se nalazi korito ima puno drveca i sunce ne moze da prodje kroz grane,tako da je mene takva priroda i takvo okruzenje jednostavno privlacilo,a sa druge strane bilo je nesto vrlo ruzno,jer su goveda dolazila na pojilo i za sobom ostavljala izmet.Nakon sto sam donijela vodu sjela sam na klupu ispred kuce,ali odjednom mi se pocelo mantati u glavi,te sam jedva nekako uspjela uci u sobu i leci u krevet.Majka i tetke odmah su usle u sobu i zacudjeno me gledale,nisu mogle da vjeruju da mi se u trenutku stanje pogrsalo,jer sam bila potpuno zdrava.Imala sam tek 15 godina i ni sama nisam znala sta se sa mnom desava.Onako kao da sam u nekom bunilu ili pak ludilu nesvjesno sam izasla u dvoriste.Situacija je bila veoma cudna,nisam mogla da hodam,nego kao da me neko vukao,a glava mi je visila onako bas kao da nesto psihicki nije uredu sa mnom.Jezik mi je bio sav natekao,mislim ja sam imala takav osjecaj jer nisam mogla nista da kazem.Nista ,osim:"Paradajz".Tako da su svi mislili da hocu da ga jedem ,pa su mi donosili,ali ja ih uopste nisam ni vidjela ,nego samo negdje u daljini cula sam njihove glasove.Dedo mi je prisao i uzeo me u krilo,te mi poceo uciti ajete iz Kur'ana.(Elhamdullilah)
Pred ocima sam vidjela samo mrak i nesto kao bijele zvijezde.Dok je dedo ucio polako sam se vracala u normalu.Ponovo sam ugledala svoje najmilije,ali nekako cudno kao da ih gledam ispod vode.Kad sam pogledala svog dedu vidjela sam da mu je kosulja sva mokra ,a lice znojno.Cijeli dan mi je ucio Kur'an Casni.Vidjevsi da sam dosla svijesti,prigrlio me i poljubio u celo,a nena mi je onako saljivo rekla da je ljuta na mene ,jer sam je uplasila.U selu je bila nekakva stara zena ,pa su se bojali da mi ona nije napravila sihr.Ja ne znam da li je to ona bila,da li sam u hranu dzinovu stala ili sam neku muhu zgazila,ali znam samo jedno,da je bio neki medicinski razlog, bolest bi se ponovo vratila.Medjutim ja se od tog dana,pa do dana danasnjeg osjecam super.Molim Allaha da mog dedu nagradi za njegov trud,da mu se smiluje na Danu obracuna i da mu pokloni vjecni Dzennet.Amin.
Zato znajte:Nema niko od ljudi,a da uz njega nije i sejtan i melek.
Tekst napisala i poslala sestra Naida
izvor:islamska sehara