Dva prijatelja, Ismail i Ibrahim, išli su kroz pustinju. Bilo je strašno toplo i oni su bili jako žedni. Iznenada, počeli su se svađati. Njihova svađa je bila sve veća i veća, tako da je, najzad, Ismail udario Ibrahima u lice. Ibrahim se jako razočarao, ali, bez da je išta rekao, počeo je pisati po pijesku:
"Danas me je moj najbolji prijatelj udario u lice!"
Nastavili su svoje putovanje sve dok nisu došli do jedne oaze. Odlučili su da se odmore i okupaju. Ibrahim skoči u vodu i poče plivati a Ismail leže da se odmori. Najedanput, poče Ibrahim vrištati. Uhvatio ga je grč i bilo mu je teško držati glavu izdan vode. Počeo je da se guši. Ismail skoči u vodu i izvuče ga na obalu. Kada je Ibrahim došao sebi nakon šoka, počeo je uklesavati tekst na jednoj stjeni koja je bila u blizini:
"Danas mi je moj najbolji prijatelj spasio život!"
Ismail, koji je udario i spasio život svom najboljem prijatelju, upita:
""Zašto si pisao na pijesku kada sam te udario a sada pišeš po stijeni?"
Ibrahim se nasmija i odgovori:
"Kada prijatelj povrijedi svoga prijatelja, njegov postupak se treba napisati na pjesku, gdje će "vjetar oprosta" odpuhati taj natpis. A kada prijatelj učini dobro svom prijatelju, to se treba uklesati na stijenu, gdje će zauvjek ostati."
Rekao je Allah s.w.t.:"Ti sa svakim - lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni! A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i zna.
izvor: islamska sehara